Nakon tri tisuće godina eksplozije, preko fragmentarnih i mehaničkih tehnologija, zapadni se svijet zgušnjava. Tijekom mehaničkog doba produžili smo svoja tijela u prostoru. Danas, nakon više od stoljeća električne tehnologije, i naš središnji živčani sustav sudjeluje u globalnom zagrljaju, a prostor i vrijeme, barem na našemu planetu, više ne postoje. Veoma brzo približavamo se završnoj fazi čovjekovih produžetaka - tehnološkoj simulaciji svijesti, kada će kreativni proces spoznavanja kolektivno i združeno obuhvaćati cijelo ljudsko društvo, jednako kao što smo preko raznih medija već produžili svoja osjetila i živce.
Hoće li produžetak svijesti, za čime toliko dugo tragaju oglašivači pojedinih proizvoda, biti "dobra stvar", pitanje je koje dopušta široka rješenja. Slaba je mogućnost da na takva pitanja o čovjekovim produžecima odgovorimo ako ih ne razmotrimo sve zajedno. Svaki produžetak, bilo kože, ruke ili noge, utječe na ukupan psihički i društveni sklop.
Ova knjiga razmatra neke od glavnih produžetaka, kao i neke od njihovih psihičkih i društvenih posljedica.
Kada je Marshall McLuhan daleke 1964. govorio o svijetu kao globalnom selu i o tome da je sam medij poruka, nitko nije mogao sa sigurnošću predvidjeti da ćemo živjeti na planetu koji ovisi o informacijama - nitko, osim njega samoga.
"Razumijevanje medija" napisano je 20 godina prije osobnih računala i 30 godina prije interneta. No on je već tada tvrdio da mediji donose kraj čovječanstva kakvo smo poznavali i da ćemo morati iznova promisliti društvo u kojem živimo. Danas se njegove teze potvrđuju na svakom koraku, u svim medijima i u svakom kutku svijeta.
Vrlo dobro
