Sudbine četiri obiteljski povezane žene čvrsto su isprepletene. Majke i kćeri svojim životima potvrđuju stereotipe ženskog identiteta, jer su u represivnom patrijarhalnom okruženju odgajane da trpe, pomažu, da se žrtvuju za druge na razne i brojne načine, a da za posljedice toga kalupa za mentalno zdravlje nitko i ne pita. Njihove su životne priče ispričane u naizmjenično komponiranim bljeskovima sjećanja u kojima kao tema romana izranja neka vrsta transgeneracijske traume koja se prenosi ženskom nasljednom linijom (citat preuzet iz pogovora Dore Golub).
Vrlo dobro
