„Rječnik nužnosti" nastajao je od 1993. do 2000. godine kao autopoetički odgovor „Rječniku slučajnosti" (Profil, 2006.) koji je Vukčević pisala u isto vrijeme. Matvejević u recenziji zbirke za autoricu navodi: „Lidija Vukčević posjeduje snažan talent kojega obavija prozračna i bodra lirska svjetlost. Uz poetsku darovitost posjeduje i razvijenu kritičku svijest koja se najbolje izražava u žanrovskom melangeu koji sažima pripovjedno i dramsko u meditativne dnevničke zapise. Živeći većim dijelom postrani, čak i kad je u svome domu, Lidija Vukčević se nije kretala u književnim „gužvama". Meditirala je, trpjela svoj valjani stav. Pjevala je, pisala pjesme, objavljivala svoje lucidne eseje. Bio sam i ostao poklonik njene darovitosti".
Kao novo
