Prvi svezak Sabranih djela jednog od najeminentnijih predstavnika hrvatske književne moderne, donosi njegov pjesnički opus, kojeg, kao i čitav Begovićev književni rad, karakterizira nemirna potraga za novim formama te stilski eklekticizam. Njegovo pjesništvo prolazi kroz nekoliko tematsko-motivskih faza, počev od neoromantičkog ljubavnog ushićenja u prvim pjesmama, preko galantne lirike iz ranoga mladenačkog razdoblja (sa svojim vrhuncem u "Knjizi Boccadoro", koja niže sonete i druge, uglavnom romanske, pjesničke oblike, na temu erotike i opojne tjelesne ljubavi, što je u piščevo vrijeme izazvalo najburnije polemike), pa sve do motiva iz helenske i slavenske povijesti. Pjesnički tekstovi upotpunjeni su iscrpnim prilozima, koji sadrže neophodna pojašnjenja i korisne bilješke vezane uz pojedine pjesme i izdanja određenih zbirki, kao i jezične napomene, rječnik, tumač imena, te stihove koji su bili u sastavu prvih izdanja nekih ciklusa i zbirki, a koje je pjesnik u kasnijim izdanjima izostavio.
Kao novo
