Roman Šalaporte Marka Gregura ponajprije je priča i polemika o suvremenoj umjetnosti, anarhiji ukusa i orijentira, o bitci za smisao i mjesto pod zvijezdom.
Jerko, čovjek s ambicijom da bude umjetnik, grozničavo oboružan citatima o umjetnosti i smislu – ali bez vlastite umjetnosti – vraća se zbog sprovoda na rodni otok Prvić. Stjecajem vlastitih nevolja tu se duže zadržava, a onda biva zatočen zbog pandemije korone.
Nakon zagrebačkog potresa, koji joj je devastirao donjogradski stan, pridružuje mu se glumica Vanja sa svoje dvije male kćeri, žena koja ga je sa svim njegovim knjigama nedavno izbacila iz svog stana i života. Oko njih je živopisna galerija otočana, od tranzicijskih pobjednika i gubitnika do redikula i jednog magarca. I virovi uspomena koje traže bonacu.
Postupno, uglavnom kroz muke i sukobe, emotivne amplitude i umjetničko-konceptualne pokušaje koji znaju biti i banalni i komični, Jerko nalazi svoj novi identitet na staroj podlozi otoka i otočana. Jer realistički prikazan Prvić, baš kao i utopijski Baretićev Trećić – mijenja ljude.
Vrlo dobro
