Svi žudimo za prisnošću, ali je izbjegavamo. Žarko je želimo, ali često bježimo od nje. Na stanovitoj dubokoj razini slutimo svoju duboku potrebu za prisnošću, ali se plašimo krenuti prema njoj. Zašto? Prisnost izbjegavamo jer iziskuje razotkrivanje naših tajni. Biti u prisnom odnosu znači povjeravati tajne svojega srca, uma i duše drugome nesavršenom ljudskom biću.
Da bismo bili u prisnom odnosu, drugoj osobi moramo dopustiti da otkrije što nas pokreće, što nas nadahnjuje, što nas vodi, što nas izjeda, čemu stremimo, od čega bježimo, kakve autodestruktivne neprijatelje nosimo u sebi te kakve nesputane i divne snove čuvamo u svojim srcima.
Prisnost je zajedničko putovanje prema ostvarenju onoga najboljeg što možemo biti. Posrijedi je obostrano samootkrivanje koje se događa postupno, ne možemo ga požuriti, a ostvarujemo ga samo ulaganjem vremena.
Život čine izbori. U sklopu svakog izbora odabiremo najbolju inačicu svojega jastva ili kakvu drugorazrednu inačicu. Svaki izbor može poboljšati naš odnos ili ga oslabjeti. Kad se suočimo s izborom, kad nam se pruži kakva mogućnost, kad god moramo donijeti odluku, prvo pitanje koje si moramo postaviti jest: koja će mi od ponuđenih mogućnosti pomoći da postanem ono najbolje što mogu biti?
Vrlo dobro
