U svome srcu svatko od nas nosi jedinstveni svijet. Svaka je duša drugačijeg oblika. Nitko svoj život ne osjeća kao vi svoj; nitko ne doživljava svijet kako ga doživljavate vi. Vaš je život posve jedinstvena priča i samo ga vi uistinu poznajete iznutra. Nitko ne zna kakva su vaša iskustva. Iskustvo svakoga od nas je neprozirno i nedostupno drugima.
Pa ipak, nijedan pojedinac nije zapečaćen ili čvrsto zatvoren u samome sebi. Glad za pripadanjem čežnja je za pronalaženjem mosta izvijenoga preko udaljenosti, od izdvojenosti do bliskosti. Svatko čezne za bliskošću i sanja o gnijezdu kojem će pripadati, zagrljen, viđen, voljen. Nešto u svakome od nas zaziva pripadnost. Možemo imati sve što nam svijet ima za ponuditi u smislu položaja, postignuća i posjedovanja. Pa ipak, bez osjećaja pripadnosti sve se to doima praznim i besmislenim.
Ljudsko je srce kazalište čežnje. Jedna od najdubljih čežnji je pronaći ljubav i prijateljstvo.
U keltskoj tradiciji postojalo je predivno načelo Anam Cara. Anam je irska riječ za ”duša”, a Cara za ”prijatelj”. U prijateljstvu od vrste Anam Cara na drevan ste način združeni s prijateljem svoje duše. To je povezanost kojoj ne mogu nanijeti štetu ni prostor ni vrijeme. Takvo prijateljstvo budi vječni odjek u srcima dvaju prijatelja; oni su zakoračili u krug bliskog pripadanja. Prijateljstvo Anam Cara pruža duhovni prostor svim drugim čeznućima ljudskog srca.
Vrlo dobro
