Ružna žena nije samo estetska deformacija. Ružna je žena stanje uma. Tako protagonistica romana Seksualni život ružne žene opisuje vlastitu situaciju. Jucianara je ružna žena: ne pretjerano ružna, već najobičnije ružna. Istodobno se bez problema može stopiti s okolinom ili isticati na najneugodniji mogući način. Takva je sudbina ružnih žena koje svijet ne tretira jednako kao i one lijepe, ili barem prolazno lijepe. Jucianara će to vrlo rano u životu shvatiti – još kao djevojčica, kad se prvi put zaljubi i poželi svome odabraniku pokloniti srce od papira koje mu je izradila, a on je neotesano odbije zbog njezine ružnoće. Ona u suzama bježi u majčin zagrljaj i prepriča joj nesretni događaj. Bez ikakva komentara na ono što je čula, majka će je suhoparno upitati što je radila u školi. I dok će Jucianara nastaviti jecati, samo će je opomenuti neka se utiša jer na televiziji počinje sapunica.
Vrlo dobro
