Simfonije su ciklus šest opsežnijih pjesničkih tekstova iz Krležina ranog stvaralaštva: Pan, Podnevna simfonija, Suton, Nokturno, Sodomski bakanal i Ulica u jesenje jutro. Pjesme povezuje slobodan stih, naglašena ritmičnost i elementi dramske strukture, poput glasova, replika i scenskih uputa.
U središtu ciklusa nalazi se snažan, gotovo ekstatičan doživljaj prirode, života i ljudske tjelesnosti. Krležin jezik obiluje gustim slikama, zvučnim dojmovima i smionim stilskim postupcima, dok se panteistički zanos postupno isprepliće s nemirom, senzualnošću i slutnjom propasti. Simfonije predstavljaju osobitu i izrazito modernističku dionicu hrvatskoga pjesništva.