Ne diše, nema više nikakvu važnost, s mukom se vuče, siromašna je, marginalizirana, zgrade joj se ruše, nastavnici su frustrirani, ponižava ih se i ismjehuje, učenici ne uče, rastreseni su, nasilni, mušićavi i vulgarni te u svemu tome uživaju zaštitu roditelja, njezina se plemenita tradicija neumitno urušava. Naši je vladajući oskvrnjuju cinično joj srezujući sredstva i više ne vjeruju u važnost kulture i obrazovanja koju bi ona trebala štititi i prenositi. To je portret naše izgubljene Škole. Massimo Recalcati, talijanski psihoanalitičar, posvetio je ovu knjigu onima koji jedini mogu spasiti školu – učiteljima. U knjizi Školski sat promišlja o tome što znači biti učitelj u društvu koje je okrenulo leđa odgoju i otkriva da je dobar učitelj onaj koji otvara nove svjetove, koji pretvara znanje u predmet žudnje, koji je sposoban preokrenuti učenikov život i proširiti njegove obzore. Školski sat pohvala je školi koja ne prenosi samo znanje i vještine, koja ne ukalupljuje, već njeguje jedinstvenost, te pohvala onim učiteljima koji ju čine takvom.
Vrlo dobro
