Sustvaratelj hrvatske moderne arhitekture tridesetih godina. Ovim se radom željelo podrobno proučiti, prikazati i valorizirati djelo jednog manje isticanog, ali ravnopravnog aktera najdinamičnijeg razdoblja hrvatske arhitekture XX. stoljeća, a to su tridesete godine. U dionici zvanoj hrvatska moderna arhitektura, okvir, dakle, stavljamo na putanju jednog autora i atribuiramo njegov udjel u općoj slici. Slavko Löwy (Koprivnica 1904.–Zagreb 1996.) nominalno nije pripadao niti jednoj glasovitoj umjetničkoj skupini, nije pohađao napredne specijalke ili škole eksperimentalnih programa, niti se afirmirao kao asistent nekom starijem i poznatijem arhitektu. Pa ipak, njegov opus pozicionira hrvatski udjel u europskoj arhitekturi međuratnog razdoblja i otvara ga novim interpretacijama.
U radu se analizira arhitektova djelatnost u cjelini, interpretiraju se karakteristike njegove arhitekture u okviru povijesnog trenutka, osobitosti i problem vrednovanja. U drugom kataloškom dijelu svaki se projekt pokušao zasebno dokumentirati pomoći primarnih arhivskih izvora i sekundarne literature.
Vrlo dobro
