Slobodijada i Glas kamenštaka predstavljaju dva važna epska ostvarenja Petra II Petrovića Njegoša, ukorijenjena u crnogorskoj povijesti, usmenoj tradiciji i iskustvu kolektivne borbe. Slobodijada je opsežan spjev u deset pjevanja, posvećen povijesnim sukobima i crnogorskim pobjedama nad osmanskim i francuskim vojskama. U snažnom epskom ritmu izmjenjuju se bojevi, junaci i prizori zajedništva, uz naglašenu domoljubnu i slobodarsku ideju.
Glas kamenštaka pripada ranijoj fazi Njegoševa pjesništva i također se oslanja na obrasce narodne epike. U njemu se čuju glasovi planinskog svijeta, ratnički zanos i svijest o časti, otporu i pripadnosti. Zajedno, ova djela pokazuju razvoj Njegoševa stiha od tradicijskoga epskog izraza prema osobnoj, povijesno utemeljenoj i snažno oblikovanoj pjesničkoj viziji.