Postoji mnogo raznovrsnih faktora zahvaljujući kojima neko umjetničko djelo smatramo vrijednim, a oni su, kao što je poznato, u velikoj mjeri ovisni o raznim izvanliterarnim događajima i načinima percepcije.
Za razliku od danas u potpunosti prevladana shvaćanja djela kao samoj sebi dostatne cjeline koja vlastitu vrijednost crpe ili iz genijalnosti autora ili pak nekih uvriježenih kanona koji mu osiguravaju trajnost, za suvremeno su shvaćanje literature presudni uglavnom brojnost čitateljstva, pozitivne kritičarske aklamacije, kao i agilnost izdavača i piščeva menedžera. Odnosno, dosad se povijest literature suviše bavila umjetnikom i umjetničkim djelom, a premalo oblikovanjem umjetničkog ukusa publike i sociološkim položajem umjetnika.
Ova kratka, pomalo suhoparna, ali i stručno napisana knjiga počiva na tezi da podudarnost sviđanja umjetničkih djela ne proizlazi iz njihove imanentne kvalitete, nego je dio složena procesa u kojem sudjeluju razne materijalne sile, poput ideologije, politike ili određenih profanih trendova koji postaju nosioci ukusa određene epohe. S time se odmah postavljaju i dva važna pitanja: prvo, u kojoj je mjeri umjetnički stil nekog vremena unutrašnja nužnost i postoji li uopće nešto takvo kao duh vremena i, drugo, koja je to estetska instancija koja izriče sud?
Vrlo dobro
