U društvu prije našeg svatko je imao neograničen pristup tehnologiji i posljedice su bile katastrofalne. Sada imamo samo osnovnu potrebnu tehnologiju – portale, čitače, pisače – a informacije koje primamo mnogo su konkretnije. Nije nužno da nutricionisti znaju upravljati zračnim vlakovima, a programeri, s druge strane, ne moraju znati kako pripravljati hranu. Takva specijalizacija čuva ljude od mogućnosti da ih informacije preplave. Ne moramo baš sve razumjeti. Društvo nas stalno podsjeća da postoji razlika između znanja i tehnologije. Znanje nas neće iznevjeriti. Tako je Društvo, kad je kultura postala prenatrpana, odlučilo zadržati po sto najboljih primjeraka svega – stotinu pjesama, stotinu slika, stotinu priča, stotinu napjeva. Ostatak je eliminiran.
Vrlo dobro
