Autor istrazˇuje dvadesetprvo stoljec´e kao ”stoljec´e distopije”. Za razliku od dvadesetog stoljec´a, koje je unatocˇ stvaranju mnogih klasicˇnih distopijskih pricˇa josˇ uvijek njegovalo nadu u bolju buduc´nost, u nasˇem stoljec´u utopijski imaginariji alternativnih drusˇtvenih uređenja gotovo su nestali. Stoga, kljucˇno pitanje, prema autoru, glasi: o cˇemu se razmisˇlja u dvadesetprvom stoljec´u, a bilo je ”nezamislivo” za dvadeseto stoljec´e? Kroz razne narative, od knjizˇevnih i filmskih do politicˇkih, autor istrazˇuje kako se distopija pojavljuje kao simptom traume uzrokovane gubitkom “opc´eg dobra”.
Tomislav Pletenac, Sveucˇilisˇte u Zagrebu
Utopija i distopija izviru iz iste traume - gubljenja, otuđivanja opc´eg dobra (neka vrsta neprestane ‘primitivne akumulacije’). Dok se u prosˇlosti ‘opc´e dobro’ (commons) pojavljivalo u raznim pred-utopijskim vizijama obilja, danas se to to obilje pretvara u oskudicu. Oduvijek je bilo nesˇto distopijsko u utopiji ili obrnuto, međutim danas prevladava misˇljenje da svaka utopija vodi u neku vrstu totalitarizma, tj. distopiju. Stoga je relevantnost teme iznimna upravo za danasˇnji kontekst, kada je jedno od kljucˇnih pitanja kako za znanost tako i sˇire: zˇivimo li u distopiji i sˇto nakon nje?
Kao novo
