Strah je zbirka pjesama Zvonka Makovića koja se vraća pitanjima čovjekove egzistencije i mogućnosti da se svijet obuhvati jezikom. U središtu je odnos između onoga što se doživljava i riječi kojima se to iskustvo pokušava izraziti: jezik nije samo sredstvo pjesničkoga govora nego i njegova tema, podložna propitivanju i sumnji.
Makovićev pjesnički izraz oslanja se na suzdržanost i razgovorni ton, a umjesto čvrstih odgovora otvara prostor neizvjesnosti i unutarnje napetosti. Naslovni strah može se čitati kao dio širega egzistencijalnog iskustva, povezanog s granicama spoznaje i nesigurnošću značenja. Zbirka pripada autorovu zrelom pjesničkom radu, u kojem se osobno iskustvo susreće s promišljanjem samoga jezika.