"Studije o hrvatskom književnom baroku" zanimljiv je pokušaj da se u diskusiju o hrvatskom baroknom pjesništvu unesu kriteriji novije znanosti o književnosti. Za Kravara je, čini se, podjednako poticajno poznavanje bogate literature o baroku u većim europskim književnostima, kao i opravdano, ali još uvijek prilično osamljeno uvjerenje u autentična umjetnička svojstva hrvatske književnosti sedamnaestoga i dijelom osamnaestoga stoljeća.