Roman Sudija prvi je objavljeni roman Vuka Draškovića i djelo snažno obilježeno temom sukoba pojedinca s političkim pritiscima. U središtu je sudac koji pokušava očuvati profesionalni integritet i pravo na samostalno odlučivanje u sustavu gdje se od pravosuđa očekuje poslušnost. Sudnica tako postaje prostor moralnih iskušenja, ali i šira slika društva u kojemu se granice između zakona, vlasti i osobne savjesti neprestano pomiču.
Drašković pripovijeda napeto i izravno, usredotočujući se na unutarnju borbu glavnog lika, njegove dvojbe i posljedice odluka koje donosi. Sudija je istodobno psihološki i društveno-politički roman: istražuje cijenu otpora, odgovornost onih koji presuđuju te pitanje može li pravda opstati ondje gdje je istina podređena interesima moćnih. Djelo se čita kao kritična slika institucija i vremena u kojemu su osobna hrabrost i moralni izbor imali visoku cijenu.