Svemu ima vrijeme prva je zbirka pripovijedaka Ivana Aralice, izvorno objavljena 1967. godine. U središtu su poslijeratne društvene promjene i život ljudi u ruralnoj sredini, prikazani kroz svakodnevne sukobe, moralne dvojbe i napetosti između pojedinca i zajednice. Aralica pritom ne nudi jednostavne podjele na krivce i nevine, nego promatra kako okolnosti, naslijeđeni običaji i osobni izbori oblikuju ljudske sudbine.
Pripovijetke povezuje snažan osjećaj za zavičajni prostor, govor i mentalitet, ali i šire pitanje čovjekove odgovornosti prema sebi i drugima. Realističan prikaz društva nadopunjen je psihološkom osjetljivošću te postupnim razotkrivanjem karaktera u presudnim životnim situacijama. Knjiga predstavlja ranu fazu Araličina književnog rada i najavljuje teme etike, vlasti, tradicije i promjene koje će obilježiti njegov kasniji opus.