Pripomoć upoznavanju humanističkih teorija posljednjih pedeset godina, s njihovim rizicima i nuspojavama
Tko god se posljednjih dvadesetak godina latio književne i kulturne teorije morao je barem jednom priznati da se susreo s miješanim osjećajima. Prvotni dojam posvemašnje slobode u odabiru vlastita puteljka među teorijskim pojmovima, školama, smjerovima i žanrovima gotovo redovno prati strah od izgubljenosti pred (riječima Vladimira Bitija) “zamršenim mnoštvom konkurentnih polazišta i oprečnih perspektiva”, pred bogatom ponudom teorijskih moda, metoda i trendova.
Svoje vlastito stajalište o tom problemu koji njemački jezik ljupko zove “Die Qual der Wahl” Jochen Hörisch oblikovao je u ovoj duhovitoj, konciznoj, apotekarski uredno složenoj rukoveti, u malenome pojmovniku. Nastojao je rekonstruirati temelje pojedinih najutjecajnijih teorija, njihove tlocrte i planove, prikazati kojim se problematskim područjima obraćaju i potom iskušati njihovu primjenjivost, te upozoriti na koje rizike, kontraindikacije i nuspojave promišljatelji moraju računati. I kod teorija, kao i kod ljekarničkih pripravaka naime, vrijedi primum non nocere, za njima posižemo da bi nas ojačale, osvježile i pomogle nam.
Upravo takve knjige – lijepe, istinite i relevantne, a nepretenciozne, uzbudljive i zabavne Hans Magnus Enzensberger uvrštava u svoju Drugačiju biblioteku (Die Andere Bibliothek), kojoj je Die Zeit s pravom nadjeo ime najljepše serije knjiga na svijetu.
Vrlo dobro
