TUMAČENJE SNOVA, koje se pojavilo 1900., proslavilo je svoju stotu obljetnicu. Ovo je knjiga stoljeća i u metaforičkom smislu, jer sistematskim razotkrivanjem jezika snova Freud je, prvenstveno, izmjerio dimenzije nesvjesnog u čitavoj njegovoj veličini, a potom je to nesvjesno i približio našoj svijesti o njemu. Razumijevanjem snova se psihoanaliza, proizašla iz istraživanja simptoma neuroza, proširila i pretvorila u opću psihologiju, koja obuhvaća i patološke i normalne pojavnosti.
Do ovih je nevjerojatnih spoznaja došao prvenstveno pomoću - samoanalize. Nasuprot navikama građansko-akademskog svijeta, bez imalo obzira prema samome sebi počeo je objavljivati vlastite snove te njihova počesto i neugodna značenja. Dakle, knjiga nije samo vrsta poetske prapodloge psihoanalize, sablasnost snova ili pak revolucionarna teorija o psihičkim događanjima, koji se zbivaju u njima; ona je istodobno i izvorno neiscrpan, gotovo autobiografski rad.
Vrlo dobro
