Noć je pred Aninu svetkovinu sred istočnonjemačkog ravnog Uckermarka. Selo Fürstenfelde spava. Skeledžija ne – on je mrtav. Gospođa Kranz, slikarka koja noću ne razlikuje boje, sprema se da prvi put naslika selo noću. Zvonar i njegov šegrt hoće da pokrenu zvona, ali njih je neko ukrao. Lisica traži kokošija jaja za svoje mladunce, a gospodin Schramm, bivši natporučnik Nacionalne narodne armije, iznalazi više razloga protiv života nego protiv pušenja.
Niko nije vidio ko je provalio u Zavičajnu kuću, ipak, seoski arhiv je otvoren. Međutim, noćobdije nisu opsjednute time šta je ukradeno iz arhiva, već time šta je iz njega pobjeglo. Stare priče, legende i bajke prate ljude od kuće do kuće. One se sklapaju u roman o jednoj dugoj noći, u mozaik života u selu koje je nekad bilo grad, u kojem se susreću došljaci i starosjedioci, živi i mrtvi, zanatlije, penzioneri i plemeniti odmetnici u dresovima lokalnih klubova. Svi oni žele još ponešto obaviti prije jutra, uoči svetkovine.
Vrlo dobro
