Utjeha noćnog neba je drugi dio romaneskne trilogije Dževada Karahasana posvećene Omaru Hajjamu, velikom perzijskom matematičaru, astronomu i pjesniku. Dok je prva knjiga, Sjeme smrti, tematizirala život mladog Hajjama koji tek započinje znanstvenu i umjetničku karijeru, u ovoj knjizi je on predstavljen na vrhuncu uspjeha: doživio je velika priznanja kao autor novog kalendara, za koji mnogi autoriteti tvrde da je najbolji i najprecizniji dotad. To mu osigurava status dvorskog astronoma i velike prihode. Zasnovao je i sretnu obitelj, doživljava i osobnu sreću. Međutim, u državi započinju nemiri: pobunjenici otkidaju velik dio carstva i osnivaju posebnu državu. Nekoć moćno carstvo potresaju dvorske spletke; pojavljuju se i terorističke skupine, ispočetka pod kontrolom vezira, ali koje se potom osamostaljuju. Karahasan pokazuje kako su se upravo u Hajjamovoj eri začeli mnogi fenomeni koji će nas pratiti do naših dana (terorizam, fundamentalizam, pokušaji da se u formi države ostvare komunističke ideje). Istodobno prati i junakov intimni život koji sve više poprima tragične dimenzije. Rasulo u državi i obiteljski slom, povod su mnogobrojnim refleksijama Hajjamovim/Karahasanovim o povijesti, o ulozi nužnosti u povijesnom toku, o mogućnosti spoznaje, o individualnoj slobodi i njezinim ograničenjima. Sve te refleksije artikuliraju se u nizu filozofskih mikroeseja. Ovaj se roman odlikuje vrhunskim stilom i velikom erudicijom, na zanimljiv način spaja tradiciju i mudrost Istoka s duhom Zapada; Karahasan doista (što su primijetili mnogi kritičari na Zapadu) u suvremenoj europskoj književnosti preuzima ulogu pisca koji ponajbolje u svojem djelu amalgamira pozitivna kulturna iskustva tih svjetova u kojima mnogi prepoznaju samo nepremostive razlike.
Vrlo dobro
