Izgubljeni zavičaj jedan je od najpoznatijih proznih tekstova Slobodana Novaka, autobiografski obojena pripovijest o djetinjstvu na dalmatinskom otoku. Otok nije samo mjesto radnje nego i prostor prvih spoznaja, obiteljskih odnosa, strahova i postupnog oblikovanja osobnosti. Dječji pogled bilježi svijet neposredno i osjetljivo, dok se u pripovijedanju odrasloga pripovjedača osjeća odmak, sjećanje i tiha melankolija.
U središtu djela isprepliću se sadašnjost i prošlost, zavičaj i osjećaj nepripadanja, svakodnevni otočni život i sjene ratnih godina. Novak preciznim, sugestivnim jezikom stvara atmosferu mediteranskoga prostora te kroz fragmente i vremenske pomake promišlja gubitak, odrastanje i povratak vlastitim korijenima. Knjiga zauzima važno mjesto u hrvatskoj modernoj prozi.