Krsto Špoljar u romanu Vjenčanje u Parizu vodi čitatelja za Christopheom, pridošlicom iz male zemlje, koji dolazi u Pariz kako bi se vjenčao s Beatrix – ženom koju, unatoč ljubavi, zapravo ne poznaje. Ona mu pokazuje grad njegova zamišljenog sjedinjenja ljubavi, umjetnosti i slobode, no iza blještave slike Pariza postupno se otvaraju pitanja identiteta, pripadnosti i ljudske bliskosti.
Ovaj nedovršeni, posthumno objavljeni roman istodobno je ljubavna priča, erotska proza i ironično preispitivanje romantičnih mitova. Špoljar se služi ležernim pripovijedanjem, esejističkim pasažima, citatima i autobiografskim odjecima, gradeći alegorijsku i višeslojnu sliku putovanja kroz grad, prošlost i vlastite zablude. U središtu ostaju njegove trajne teme: odnos prema domovini, potreba za slobodom, privlačnost i nepouzdanost ljubavi te potraga za mjestom kojemu bi čovjek mogao pripadati.