U biblioteci Biseri hrvatske književnosti dva su romana suvremenog klasika, Vježbanje života i Smrt Vronskog. U uvodnome tekstu Julijana Matanović svojim osebujnim stilom i esejističkim postupkom uvjerljivo svjedoči o suodnosu ta dva romana u kontekstu cjelokupnog Fabrijeva stvaralaštva i povijesnog vremena. U Vježbanju života Fabrio pokušava rekonstruirati one povijesne mijene koje determiniraju modernu urbanu Hrvatsku(Visković), Smrt Vronskog postmodernistički je roman koji spaja vremena i prostore i najbolja je literatura »o fenomenu Vukovar« (Stamać), taj roman zadire u zbiljsku nezacijeljenu ranu (Pavletić). Roman Smrt Vronskog (1994.) napisan u godinama zbiljskog ludila traži svoje porijeklo i uzor u Vježbanju života (1985.) gdje se ludilo povijesti opskrbljuje diskursom (Matanović). Fabrijevo poimanje povijesti podrazumijeva da je i naša suvremenost uronjena u prošlosti, on svoj roman Smrt Vronskog opisuje kao ratni domoljubni zadatak kada je artistički reagirao u ratnoj zbilji razorne snage. U romanima Vježbanje života i Smrt Vronskog odnos pojedinca i povijesti, pronicav i zabrinut, piščev je pogled u jalovost, ludilo i smrt.
Vrlo dobro
