Kratku ispovjednu prozu talijanske prozaistice M. Madieri rođene u Rijeci "Vodnozeleno" (GZH, Zagreb 1990., "Verde acqua", Torino 1987.) tematizira se kao ženski egzilni rukopis. Prati se mjesto i ekspresija riječkoga milieua u sjećanjima Madijerijeve. Tekst se također bavi iskustvom (bez)zavičajnosti, nove zavičajnosti, kronotopom privremenoga i trajnoga doma (utočišta). Razmatra se i specifičan svijet obiteljskoga iseljeničkog života, modeliranje figure oca, sestre, šire rodbine, a naročito majke kao temeljne figure u emotivnom sazrijevanju junakinje romana.
Vrlo dobro
