Za Sokrata se obično misli da je bio niskog porijekla i da je imao malo prilika za obrazovanje; da kao mladić zasigurno nije bio ništa manje ružan nego kao odrasla osoba; da oskudni dokazi o njegovom ranom ljubavnom životu ukazuju na to da ga nije ni bilo; i da je uvijek bio čovjek od misli, a ne od akcije. Istraživanje dokaza pokazat će da se sve te pretpostavke mogu stubokom promijeniti. Na površinu će izroniti slika snažnog i atraktivnog mladića iz relativno imućne obitelji, koji odrasta u elitnom atenskom miljeu u kojem je ambicija dječaka bila osvjetlati obraz na bojnom polju i u političkom životu; mladića koji je od rane mladosti učio pjevati stihove velikih grčkih pjesnika, svirati liru i podvrgavati se strogoj tjelesnoj i mentalnoj disciplini; mladića koji je učio od ponajboljih učitelja svoga doba i težio usvajanju najnovijih intelektualnih spoznaja; i mladića čiji je živahno erotski pristup životu pronašao izraz ne u braku – Ksantipu je upoznao u svojim pedesetim godinama ili kasnije, a njegov odnos s prvom suprugom, Mirto, obavijen je velom nepoznanica – nego u druženju s pametnim ljudima i, povrh svega, u ljubavi prema jednoj od najuzbudljivijih i najgenijalnijih žena svoga vremena, Aspaziji iz Mileta.
Kao novo
