Pripovjesti o porodičnim hronikama, u pravilu, donose jedan distanciran, ali krajnje subjektivan pogled na prošlost, a vrijeme koje takve priče opisuju najčešće je turbulentno i nemirno. Porodična hronika funkcionira kao jedna vrsta pseudohistorijskog zapisa, jer se koristi historiografskim činjenicama u oblikovanju sopstvenog pogleda u povijest izabirajući samo one historijske detalje koji mogu poslužiti kao scenografija za pripovjest o ljudima i njihovim doživljajima. Kao svojevrstan romaneskni podžanr porodična hronika bila je posebice popularna početkom dvadesetog stoljeća kada je cijeli niz pisaca nastojao prikazati kako velike historijske promjene utiču na život ljudske individue. Porodične hronike su romani koji operiraju sa velikom i složenom literarnom građom, a nerijetko prikazuju vrijeme koje odgovara onom koje proživi nekoliko generacija iste porodice.
Roman „Zbogom– vila u okupiranom Istanbulu“ strukturom, književnom intencijom iliterarnom porukom svakako je porodična hronika. Roman prati život jedne osiromašene, istanbulske, činovničke porodice u kojoj zbog velikih društvenih lomova dolazi do narušavanja ustaljenih odnosa između članova obitelji. Priča u jednom od mnogobrojnih pripovjednih rukavaca prati život istanbulskog patricija Resat – bega koji u svojoj kući nastoji pomiriti dva sukobljena svijeta oličena u likovima Sarayli – hanume, stare i bogobojazne čerkezkinje koja društvene promjene doživljava kao očiti znamen buduće nesreće, s jedne strane, i Kemal –bega i njegove supruge Mehpare koji predstavljaju onaj napredni i progresivni dio turskog društva spreman povijesne nevolje i okupaciju shvatiti kao priliku da se cijela Turska oslobodi tereta konzervativizima i duhovne zapuštensoti. Uz to, rastrgan između svoje lojalnosti otomanskom konceptu svijeta i očite nesposobnosti tog feudalizma da odbrani Tursku od zlonamjernih zavojevača Resat – begova neodlučnost nije obična dilema već prije drama jednog čovjeka koji nastoji shvatiti važnost povijesnog trenutka u kojem se, ne svojom voljom, zatekao. Ali, sve ono što je konstituiralo njegovu ličnost: religiozni moral, gorštački koncept časti, gotovo animalna privrženost himerama velike carske prošlosti priječe ga u onom najvažnijem; Resat – beg bez obzira na svoju obrazovansot i prosvijećenost nije u stanju shvatiti da se nalazi u vremenu nestanka Otomanskog carstva i da po prirodi historijske dijalektike dolazi novo doba, dolazi vrijeme u kojem će nositelji emancipacije i ostalih slobodarskih ideja biti mladoturski nacionalisti.
Vrlo dobro
