Zivimo u kulturi zaborava. Frenetičan ritam Zivljenja,
novo informaticko doba, globalno umreZenje, stresna
danaSnjica koja potire opuSteniju jucerasnjicu i sve
okrutniji egzistencijalni imperativi jednostavno ne
dopuStaju osvrtanje unatrag, plovidbu minulim vre-
menima, prepuStanje sjecanjima i nostalgiji. Kultura
zaboravaruSisve predsobomikoloniziravrijemeukojem
zivimo. Naslijede se Cešće smatra nepotrebnim teretom
nego dragocjenom bastinom, smartphone zamjenjuje
znanja i iskustva prethodnih narastaja, ali unatoc sen-
zacionalnom tehnoloskom napretku ljudi se doimaju
osamljenijima i manje povezanima nego u doba kočija i
parobroda.
Osamdesetogodisnji Zeljko Fucek, dijete zagrebacke
Dubrave, glazbenik, ljubitelj zena, brzih plovila i auto-
mobila, sportas i naposljetku vrlo uspjesan biznismen,
snagom mladica odupire se kulturi zaborava. Dio epohe
u kojoj je zivio zelio je sacuvati za buduce narastaje,
kao svjedocanstvo vremena u kojem su se glazba,
ljubav, prijateljstva, avanture, nepodopstine i ludorije,
uzleti i padovi, smijeh i suze izmjenjivali vratolomnom
brzinom, kao na nekom pomahnitalom ringispilu.
Kad mu je bilo 75 godina, i kad je doslovce lebdio
izmedu zivota i smrti, podvrgnuo se transplantaciji
jetre. I nakon toga drugi put rodio. Na zivotu ga je
odrzala zed za zivotom. I sretna okolnost sjedinjenja s
partnericom koja muje u tome pruzila punu potporu.
U samo jedan Zivot Zeljko Fuéek uspio je utkati
mnogo svojih zivota, prisjetiti se svega bitnog iz mi-
nulih sedamdesetak godina i svojim prijateljima, a
osobito njihovim potomcima, ostaviti zapis o ljudima
i vremenu u kojem su Zivjeli. Jos jedna velikodusna
gesta Covjeka koji je na vrijeme spoznao vrijednosti
davanja i darivanja i koji je ovom knjigom pokazao da
proslost ipak moze biti uciteljica zivota. U digitalnom
ili pismenom obliku, svejedno.
Vrlo dobro
