Zen i japanska kultura je knjiga sa 68 ilustracija u kojoj Daisetz Teitaro Suzuki (1870.-1966.) poznati japanski znanstvenik predstavlja i tumači zen-budizam čitateljima na Zapadu. Zen i japanska kultura zacijelo spada među važnija, a svakako među popularnija Suzukijeva djela, a što se vidi i u polustoljetnom nizu ponovljenih izdanja, od kojih je najnovije (s predgovorom Richarda M. Jaffea) objavljeno 2010. godine. Prvo izdanje objavljeno je 1958., a 1966. autor je preminuo, i premda je djelo nastalo i kao kompilacija njegovih ranijih radova, može se pretpostaviti, da ono predstavlja sukus njegovog rada na tom području. Autor o zenu ne govori samo kao znanstvenik, nego i kao netko tko poznaje zen iznutra“ jer je i sam učio zen na tradicionalan način (u zen hramu Engakuji u Kita-Kamakura, jugoistočno od Tokija), a učitelj mu je bio Soen. Suzuki je izvanredno pogodan da objasni budizam (i naravno zen budizam) zapadnom čitatelju, jer je povremeno dulje boravio na Zapadu (u SAD i Velikoj Britaniji), gdje je predavao na sveučiliština i proučavao zapadnjačku kulturu i filozofiju, tako da je u stanju povući paralele između Istoka i Zapada. Unatoč kritikama određenog broja američkih kulturologa i povjesničara, koji mu zamijeraju što u knjizi, a govoreći o tome kako je zen utjecao na vještinu ratovanja, ne spominje strahote japanskog ratovanja na Pacifiku tijekom drugog svjetskog rata, Zen i japanska kultura, ostaje jedno od najpopularnijih djela o zen budizmu, kako na Istoku tako i na Zapadu. Osim što je pisao knjige i eseje, Daisetz T. Suzuki prevodio je i djela kineske, japanske i sanskrtske književnosti. Njegove knjige o zen budizmu dio su svjetske kulturne baštine.
Vrlo dobro
