U središtu Stockholma eksplodirao je automobil. Na vijestima se govori o “bombašu samoubojici” i o “teroristu”. Amor hoda ulicama prema šoping centru jer ga je sestrična zamolila da zamijeni oštećeno svrdlo za bušilicu, no uplašen je atmosferom grada preplavljenog policijom. Ponašaj se normalno, govori sebi. No što znači normalno?
Tko je mogući sumnjivac? I zar nije u pravu kad mu se čini da ga svi sumnjičavo odmjeravaju? Tijekom 24 napeta i intenzivna sata svijet vidimo Amorovim uspaničenim očima. Ponekad je teško procijeniti što se doista događa, a što je tek plod Amorovog sve uspaničenijeg uma.
“Zovem svoju braću” (prvobitno je tako naslovljen esej objavljen u švedskom časopisu “Dagens Nyheter” u prosincu 2010., tjedan dana nakon napada bombaša samoubojice u središtu Stockholma) opsegom je nevelik no izvanredno snažan roman o tome što se događa kad nas obuzme paranoja i natjera da i sebe i druge vidimo iskrivljenim pogledom. Romanom “Zovem svoju braću” Jonas Hassen Khemiri iznova je potvrdio status jednog od najsnažnijih glasova nove književne generacije u Švedskoj.
Vrlo dobro
