U romanu Amfibija Aleksandra Beljajeva neobično biće pojavljuje se u moru i izaziva strah među ribarima i lovcima na bisere. Riječ je o Ikhtiandru, mladiću koji zahvaljujući smionom kirurškom zahvatu može živjeti pod vodom. Odrastao između morskoga svijeta i ljudske zajednice, suočava se s pitanjem kojemu svijetu pripada i koliko slobode može zadržati čovjek koji je postao predmet tuđih interesa.
Beljajev spaja pustolovni zaplet, znanstvenu fantastiku i ljubavnu priču s promišljanjem o granicama znanstvenih pokusa. Nasuprot Ikhtiandrovoj osjetljivosti stoje pohlepa, iskorištavanje i želja za nadzorom, pa se u romanu otvaraju pitanja odgovornosti znanstvenika, dostojanstva pojedinca i cijene napretka. Živopisne morske scene, napetost i niz tajni čine ovo pristupačnim i dojmljivim djelom klasične znanstvene fantastike.