Zbirka „Fantomska bol“ Marine Gudelj donosi 15 kraćih priča koje naslov dosta dobro uokviruje. Autorica je stvorila autentičan, dijalektom prošaran svijet lociran na potezu seoskog dalmatinskog zaleđa, mediteranskog grada i pokojeg otoka. Njezini likovi, velikom većinom ženski, različitih generacija, često obiteljski povezani, s tim što su obitelji uglavnom krnje za muškarce, srednjeg i nižeg socijalnog sloja, vrzmaju se po svakodnevici.
„Otkako sam sama, stvarnost mi je postala opipljivija“, reći će jedna junakinja i time uvesti frekventni pojam opipljivosti. Polaznica će na grupnoj terapiji napisati tekst naslova „Neopipljivo“, a misteriozan glas će u jednom trenu reći junakinji „U tome je valjda cijela stvar. To da je sam život kao nešto izvan našeg dosega shvaćanja. Skoro neopipljiv.“
Taj dio života koji uporno nedostaje pa fantomski boli, kao neopipljiv ud, to otuđenje od samoga sebe, amputiranost od punine života je središnja tema ove zbirke u kojoj ne manjka empatije i solidarnosti, ali u kojoj se poremećaji zapravo ne rješavaju, tako da ove priče ostaju intenzivne i prisutne. Opipljive.
Vrlo dobro
