Da mi je danas bilo ne susresti sebe

Opis

«Prvi tjedan nakon ceduljica, pošto su me tri dana uzastopce pozivali na saslušanje, noću nisam mogla oka sklopiti. Živci su mi postli tanka žica. Nestala je sila teže koja drži meso, ostala je samo napeta koža i zrak u kostima. U gradu sam morala paziti da ne pobjegnem sama od sebe poput daha na hladnoći...»

U svojim djelima rumunjska spisateljica Herta Müller govori o aspektima vlastitog života u vrijeme najprimitivnijeg totalitarizma u Rumunjskoj i o osjećaju otuđenosti i neukorijenjenosti u novo tlo koji prožima sve njene likove prebjega i disidenata u egzilu. Nakon što je na Frankfurtskom sajmu knjiga javno progovorila protiv diktature u Rumunjskoj, zabranjeno joj je daljnje objavljivanje. Po povratku u domovinu život joj je postajao sve teži te se 1987. godine seli na zapad. Otada živi u Berlinu.

Herta Müller (1953) uvažena je i priznata svjetska spisateljica rumunjskog podrijetla. Pozornost svjetske javnosti zadobila je romanom «Remen, prozor, orah i uže» (1994) za koji dobiva mnoga priznanja, od kojih su najistaknutija njemačka Kleistova nagrada (1994. g.) i Međunarodna književna nagrada IMPAC-Dublin (1997). Dobitnica je i Nagrade Marieluise-Fleisser (1990) te europske nagrade za književnost Aristeion (1995). Nakon romana «Remen, prozor, orah i uže» objavila je još zbirku poezije i eseja «Hunger nach Seide» (1995. g.) te dva romana: «Da mi je danas bilo ne susresti sebe» («Heute war ich mir lieber nicht begegnet», 1997) i «Im Haarknoten wohnt eine Dame» (2000).