Prvo, riječ je o analizi izvornog i još neobjavljenog dnevnika Divne Zečević koji se sastoji od goleme količine materijala: 6.288 rukom pisanih stranica nastalih od 1961. do 2006. Autorica je tu obimnu građu analizirala s poštovanjem i razumijevanjem, izlučujući iz nje niz najvažnijih tematskih područja koja je zatim teorijski uokvirila i analizirala.
Drugo, autorica je ponudila sustavnu teorijsku raspravu o žanru dnevnika (s primjerima iz njegove povijesti) kakve dosad nije bilo u hrvatskoj znanosti o književnosti. Teorijski uvidi o dnevniku povezani su s uvodom u područje proučavanja ženske povijesti i povijesti svakodnevice, područja itekako aktualnog u suvremenim društveno-humanističkim znanostima.
Treće, uz teorijski okvir i tekstualnu analizu autorica je zadnje poglavlje napisala služeći se hibridnom formom u okviru koje se znanstveni pristup isprepleće s vlastitom autobiografijom (tzv. sim-gine-grafija). Tim je “eksperimentom” uvjerljivo ukazala na sličnosti koje postoje između ženskih života u različitim vremenskim razdobljima: u 19. stoljeću (Dragojla Jarnević), 20. stoljeću (Divna Zečević) te danas (sama autorica).
Četvrto, izvrsno poznajući područje kojim se kreće, autorica je nastavila, ali i otvorila raspravu o nizu važnih i aktualnih pitanja za suvremenu književnu znanost i feminističku teoriju: o odnosu teksta i stvarnog života, o dnevniku kao “ženskom” žanru, o mjestu osobnog, privatnog, emocionalnog u znanstvenom diskurzu te o odnosu feminističke teorije i aktivističke prakse.
Vrlo dobro
