Knjiga nadopunjuje slijepu pjegu o iznimno bitnoj teatrološkoj temi – fenomenologiji glume iz pera domaćega znanstvenika, odnosno, u konkretnom slučaju – vrsne teatrologinje i kazališne praktičarke (glumice i redateljice), kojom je podastrla vrijedan suodnos teorije i prakse o fenomenu glumačkoga čina... Osnovni je provodni motiv ove knjige gluma kao melankolija te stoga nije začudno da se već u prvom poglavlju "Pozicija glumca u društvu" susrećemo s određenjem glume kao opčinjenosti tugom, nostalgijom, gdje se glumački čin promatra i kao jedna od mogućnosti oslobađanja (od) traume...
Nadalje, pored melankolije autorica pripisuje glumcu i stanje privremenoga ludila kao transcendentalnoga iskustva, koje se dakako može kontrolirati, što znači da se glumac nalazi na stalnoj šetnici po modalitetima svijesti, a pritom, za razliku od drugih praktičara umjetnosti, prolazi kroz navedene modalitete na organski, na "najintimniji" način, istovremeno, kako ističe autorica, prezentirajući ih neposredno i javno drugima.
(Suzana Marjanić, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)
Vrlo dobro
