U romanu se nudi drukčija, od svakodnevne dnevno-političke, slika Haaga, razotkrivaju zavjere tajnih službi i velikih sila, ali autor jednaku važnost pridaje i ljubavnoj priči. Glavni lik romana je daktilografkinja na Haaškom sudu, pravdoljubiva Gerda Honig, rođena u Leipzigu. U Haagu saznaje da je njezin otac izvanbračno dijete hrvatskog fizičara koji je prije II. svjetskog rata radio kod nobelovca Heisenberga. To neodoljivo podsjeća na Supekov životni put, koji je također trajno obilježen Heisenbergovim Leipzigom. Premda se u knjizi imenom i prezimenom spominju mnogi stvarni protagonisti rata, autor inzistira da se ne radi o romanu s ključem, te pojašnjava da su u njemu svi punokrvni likovi izmišljeni dok su spomenuti "stvarni" likovi samo kulisa. "Haaški protokoli" jesu fikcija, ali u toj fikciji ima puno stvarnosti. Roman je u isto vrijeme precizna analiza haaških spletki velikih političkih sila i balkanskih moćnika i prpošna ljubavna priča.
Vrlo dobro
