Dosad objavljene pjesničke knjige Alena Brleka – u kojima je izgradio prepoznatljiv, istovremeno zatvoren i posve otvoren pjesnički svijet u kojem je manje više, a jezik sklisko polje redukcije, igre i eksperimenta – zastupale su redom tijelo, duh i um, čineći usput uspostavljenu, konceptualno uvezanu trilogiju. Kontinuiteti i razlike Halal zumre lijepo se ogledaju već u njenom naslovu. Opet je tu, otpočetka, poznata začudnost, šifra, tajna. Ipak njezina je proizvodna logika drukčija: nije riječ o pukotini u jeziku iz koje se razrasta višak značenja, nego o svojevrsnom ready-madeu, tvorenju novoga od postojećih referenci globalne i lokalne svakodnevice.
Stihova je i dalje malo, škrti su, gusti. Istovremeno, otvaraju se čitatelju, nude ključeve, traže utočište u pop-kulturi. Bave se mjestom nesigurnosti, nepovjerenja u ishod vlastitih borbi, nemogućnosti da se do kraja kaže, razumije. Stoga i „brajica“ na lijevim stranama; njen neopipljiv i nijem, jalovi otisak. Posjetnica iz prešućenog.
Vrlo dobro
