U ovoj povijesnoj i političkoj studiji Ivo Banac razmatra razvoj hrvatskoga jezičnog pitanja i njegovu povezanost s oblikovanjem nacionalnog identiteta. Prati rasprave o imenu, normi i položaju hrvatskoga književnog jezika te nastojanja da se jezična raznolikost i posebnost usklade s idejama o zajedničkom južnoslavenskom jeziku.
Autor jezične prijepore smješta u širi društveni i politički kontekst, od preporodnih nastojanja i dogovora o zajedničkom standardu do sukoba oko jezične autonomije u 20. stoljeću. Knjiga prikazuje kako su se mijenjali pogledi na hrvatski jezik i kako su se pitanja standardizacije, naziva i javne uporabe isprepletala s političkim odnosima i nacionalnim težnjama.