Islamski je svijet, tijekom modernizacije Zapada, stagnirao. U najboljem slučaju, postupno, je napredovao. Spektar suvremenih društava islamskoga svijeta veoma je raznovrstan – od tradicionalnih do demokratskih. Tradicija i modernost mogu zajedno, ukoliko je moderniziranje autonomno djelo i ako se staro ne uništava, nego preobražava. Bez vlastite refleksivnosti i autonomne modernizacije, islamski svijet i sve tzv. »zemlje u razvoju«, u uvjetima planetarne dominacije neoliberalizma i mondijalizacije zapadnog moderniteta, te u uvjetima islamskoga konzervativizma – biti će osuđeni na siromaštvo i nerazvijenost. Autonomnim moderniziranjem, islamski će svijet postati moćnijim i respektabilnijim subjektom globalnoga komuniciranja, što bi stvorilo pretpostavke i za prevladavanje islamskoga konzervativizma.