U romanu Kad duša zamire Lajos Zilahy prati ljude koji napuštaju siromašnu i iscrpljenu Europu u potrazi za boljim životom u Americi. Pripovjedač se susreće s iseljenicima koji su ondje pronašli posao i mogućnosti, ali se teško privikavaju na novu sredinu i ne uspijevaju prekinuti vezu s domovinom. Njihova iskustva otkrivaju koliko se nada u novi početak može ispreplesti s usamljenošću i čežnjom za izgubljenim zavičajem.
Kroz osobne sudbine i promjene koje donosi život u tuđini, Zilahy promišlja cijenu iseljavanja i pitanje što čovjek može sačuvati od vlastitog identiteta kada se udalji od zemlje i kulture iz kojih potječe. Roman spaja društvenu sliku emigrantskog života s intimnom pričom o pripadanju, prilagodbi i postupnom otuđenju.