Krv Otok. Prosudbeno povjerenstvo pri dodjeli nagrade istaknulo je kako je u raspravi naglašeno da se predloženi rukopis izdvaja svojom inovativnošću i provokativnošću. Tematski, riječ je o rukopisu koji će privući i zadržati čitateljevu pažnju. I to prije svega smjelim, i uglavnom uspjelim, izborom i slaganjem motiva, te posezanjem za izazovnijim načinima građenja kompozicije, izmjenom pripovjedačkih perspektiva, odstupanjem od očekivanih kronologičkih sljedova i rasporeda događaja. Osnovne fabularne linije sijeku se neočekivanim podudarnostima za koje se ne može jednoznačno odrediti prethode li zapletu – pa ih se pronalazi, ili mu slijede – pa ih se stvara.
"Razmišljajući o novoj knjizi pjesama privlačila me ideja o tome koliko su naša privatna sjećanja koja su vezana za razgovore, osjećaje ili proživljene trenutke, zapravo točna. Koliko svatko od nas, prepričavajući trenutke iz vlastitih života, zapravo oduzima ili dodaje? Poezija se pokazala prebrza za obuhvaćanje takve teme i vratio sam se spomenutoj kratkoj priči da bih nju nastavio razvijati sljedeće dvije i pol godine u roman. Ideja 'Krvotoka' je da pred čitatelja, koji dolazi iz jedne vrlo objektivne pozicije, postavi tri narativna rukavca koja većim dijelom pričaju istu priču, a na čitatelju je da pokuša odgonetnuti čija je priča istinita i je li uopće netko od pripovjedača u pravu.
S one jezične strane, riječ 'krvotok' u sebi sadrži riječ 'krv' koja je gorda i nema samoglasnika, i riječ 'otok', koja je mekana i ima dva samoglasnika. Pokušao sam, polazeći od naslova, osobine te dvije riječi transponirati u jezik pojedinih pripovjedača. Roman je svakako i posveta autorima koji su mi važni, ali prije svega ljudima s kojima sam se razišao jer je bilo važnije tko je što rekao, a ne ono nevidljivo ljepilo koje nas je držalo zajedno i za koje smo mislili da je jednom, zauvijek." (Darko Šeparović, GKR)
Vrlo dobro
