Pri ulasku u posljednju knjigu Ruia Nunesa, Lica, Čitatelj mora napustiti svaku nadu. Točno je da je ta nada već pomalo odsutna u njegovim posljednjim knjigama, no ovdje se ne nazire ni na dalekom obzoru. Znamo što je nihilizam, no uglavnom smo navikli da se on javlja u obliku lažne naivnosti, a ne kao pisanje koje radikalno poništava, rastavlja, izobličuje i razgolićuje- bez izgovora, bez filtara i bez strategija idealizacije. Očekuje nas svijet u raspadanju, izobličena tijela koja se rastaču, morbidna bića koja nikada ne stignu do kraja svoga stanja. Prolazimo kroz ovaj roman ne nalazeći nijedno mjesto počinka, jer u njemu nema ni pukotine kroz koju bi se iskupljenje moglo provući. Roman Lica do krajnosti dovodi ovako najavljenu istinu: "Boga nikada nema. Bog je tek ime na nijemom obzoru."
Vrlo dobro
