Lijepi dvadesetogodišnjaci autobiografska je knjiga, pisana u ispovjednoj formi, zapis o izgubljenoj generaciji pun drastičnih scena iz autorova života, kao i anegdota iz života umjetničke elite poslijeratne Poljske.
Knjigu je objavio Jerzy Giedroyc 1966. u Parizu, u svojoj kultnoj biblioteci Kulture, središnjeg emigrantskog časopisa, jednog od najžešćih suparnika ondašnjih poljskih komunističkih vlastodržaca. Hłasko je u to vrijeme već gotovo cijelo desetljeće u prisilnoj emigraciji jer su mu komunističke vlasti odbijale produljiti valjanost putovnice, zahtijevajući od njega povratak u domovinu i posipanje pepelom, što je on odbio učiniti.
Opisujući u ovoj literariziranoj biografiji vlastiti životni put od ulaska u poljski književni život pa sve do odlaska na Zapad i života u emigraciji, Hłasko ispisuje stranice na kojima se, bez mržnje i samorazumljive gorčine koja se obično javlja kao posljedica dugotrajnog izbivanja iz domovine i života na rubu gladi, razračunava sa svojim negdašnjim prijateljima, suparnicima, poznanicima, likovima iz javnog života, kolegama novinarima i piscima, komunističkim dužnosnicima, agentima tajnih službi, zapadnjačkim kulturtregerima, kulturnjacima, radnicima, ženama, supatnicima. Hłaskov život, koji sam po sebi predstavlja savršen scenarij za film, prenesen u knjigu izgleda nam još intenzivniji, žešći i žustriji.
Hłasko se ne predstavlja kao intelektualac, mislilac, jer to nije ni bio, već kao običan čovjek koji je, smatrajući da je funkcija književnosti prikazivanje stvarnosti, pokušao prenijeti svakodnevicu na područje fikcionalnog, izmišljenog. Međutim stvarnost njegova života nije bila izmišljena. Neuredan život, često na granici smrti, završio je otužno – samoubojstvom, premda mnogi tu činjenicu dovode u pitanje jer se radilo o čovjeku koji je ludo volio život, čak više nego žene.
Lijepi dvadesetogodišnjaci s prelijepim pričama o jednoj zemlji i jednom životu do danas je ostalo najčitanije autorovo djelo, koje je preživjelo i nadživjelo i samu stvarnost koju je nastojalo prenijeti.
Vrlo dobro
