Kronika ljetovanja kroz tri desetljeća – od 1966. do 1996. – ispisana je kao osobna i kulturna memorija jednoga vremena. Autor, poznati hrvatski književnik, esejist i kroničar zagrebačkog i šireg društvenog života, promatra ljeto ne samo kao godišnje doba nego kao prostor slobode, promjene i intimnog bilježenja protoka godina. Kroz zapise o putovanjima, obali, svakodnevici i susretima, isprepliću se privatna sjećanja i širi društveni kontekst, od kasnog socijalizma do poratnih devedesetih. Knjiga će privući čitatelje koji vole memoarsku prozu, suptilna opažanja i atmosferu mediteranskih ljeta, ali i one koje zanima kako se osobna povijest pretače u kroniku jedne epohe.