Roman "Ljudožderi" Tomislava Zajeca progovara o mladim, na prvi pogled uspješnim, a opet vrlo rezigniranim i umornim Zagrepčanima. U njemu autor donosi ulančanu priču o nekoliko zagrebačkih obitelji koje naizgled nisu posebno povezane, ali čiji životi presudno utječu jedni na druge.
Radnja romana se prenosi s lika na lik gotovo štafetnim principom, jedan lik preuzima radnju od drugoga u trenutku u kojem se njihovi životni putovi nakratko isprepletu. Na taj način upoznajemo čitav niz likova - ozbiljno bolesnog mladića Kaju, koji se pokušava pronaći u trokutu između svoje dosta starije djevojke i najboljeg prijatelja: zatim Kajinog brata Marka i njegovu trudnu suprugu Tonku, koja u svojoj trudnoći pronalazi izvrstan izgovor za bijeg iz nesretnog braka; pratimo uzornog maturanta Benjarnina, čija je glavna zabava maltretiranje klinaca iz nižih razreda gimnazije: njegovu majku, koja uporno poriče sve one stvari koje naslućuje o svome sinu; otkrivamo kako Krešo na civilnom odsluženju vojnog roka u privatnom staračkom domu slučajno pronalazi dobar izvor dodatne zarade; upoznajemo bolničara Ivana, koji ne treba baš ništa više od sretnog života sa svojom suprugom i malim sinom... i još veliki broj likova čiji se životi konačno sastaju jednog kasnog proljetnog poslijepodneva na nekom od zagrebačkih krovova, gdje će s pogledom na grad čitava priča dobiti svoj konačni epilog.
Vrlo dobro
