Boris Beck očito je sebi zadao "misiju" , koja se, na sreću, ne sastoji u ne-znam-kojem-već-po-redu ukazivanju na agresora i žrtvu već je on u zbirci Metak u srcu Svetog Augustina odlučio dotaknuti se metafizičkih dimenzija rata i posljedica koje on ostavlja na pojedinca, kao i propitati neke teološke i moralne teme, ali izbjegavajući dociranje i moralizatorstvo.
Beckove su priče zasićene, a rečenica vrlo gusta. Očito je da se radi o ozbiljnom i discipliniranom autoru kojega limitirajući faktor žanra ne sprečava da u priči od 10-15 stranica uspije razviti više fabularnih linija (često se koristeći eliptičnim pripovijedanjem), pritom se unutar jedne priče nikada ne ograničavajući na samo jedan lik.
Unatoč čestim izljevima humora, priče odišu gorčinom, melankolijom i prevladavajućim pesimističnim ozračjem, a zbirka je ujednačene kvalitete i ostavlja dojam zaokružene cjeline. (Božidar Alajbegović)
Vrlo dobro
