Junak romana Nemanje Jovanovića doima se kao čista frustracija: ne samo da mu se događa malo ili ništa, nego i načini na koje se odnosi prema vremenu i prostoru ukazuju na autističnu izmještenost iz toka stvari – čak i kad učini bilo koji korak u bilo kojem smjeru , brzo se povlači tamo gdje mu je najugodnije - u sebe.