U radu su prikazani rezultati teorijske analize i empirijskog istraživanja fenomena supervizijskog usavršavanja nastavnika. Polazi se od konstatacije da je za suvremenu školu važno kontinuirano i kvalitetno stručno usavršavanje nastavnika. Prikazani su različiti modeli učenja i poučavanja i njihova obilježja (transmisijski, transakcijski, transformacijski). Ključni fenomen rada je pedagoška supervizija kao jedna od najefikasnijih metoda stručnog usavršavanja nastavnika. Definira se pojam pedagoške supervizije te analizira uloga pedagoga u cikličkom procesu pedagoške supervizije. Na uzorku od 822 nastavnika i 73 školska pedagoga ispitani su stavovi nastavnika i pedagoga srednjih škola Republike Hrvatske o supervizijskom usavršavanju nastavnika. Rezultati istraživanja ukazuju na pozitivne stavove nastavnika i školskih pedagoga prema supervizijskom pristupu pedagoga nastavi. Smatraju da takav pristup temeljen na iskustvenom učenju, kojemu je osnovna metoda refleksija praktičnog iskustva s ciljem njegova mijenjanja i podizanja kvalitete rada, doprinosi porastu kompetencija nastavnika, inoviranju nastave i podizanju kvalitete rada škole. Dobiveni rezultati, osim teorijskih, mogu imati praktične implikacije u promišljanju strategija unapređivanja kvalitete rada u školi.
Vrlo dobro
